Iz Crne Gore: Demokrate pokrenule postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o parničnom postupku:
VISOKI TROŠKOVI POSTUPKA OBESHRABRUJU
GRADJANE DA TRAŽE PRAVNU ZAŠTITU
Petoro poslanika Demokrata pokrenuli su pred Ustavnim sudom Crne Gore postupak za ocjenu ustavnosti člana 152b Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o parničnom postupku.
Kako su istakli na konferenciji za štampu, koju su održali tim povodom, “osporenom odredbom, prvi put u istoriji crnogorskog pravosuđa, propisano da Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, u postupcima u kojima se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, kada su u pitanju troškovi postupka ima i pravo nagrade koja se priznaje advokatu, i da sredstva dosuđena po tom osnovu pripadaju budžetu Crne Gore“.
Predstavnik Demokrata Neven Gošović je objasnio da je “dostupnost sudova i ravnopravnost stranaka u ostvarivanju njihovih prava i obaveza jedno od osnovnih ljudskih prava a da osporena odredba onemogućava građane da traže pravnu zaštitu, strahujući od troškova postupka, da pravo nekog lica da utvrdi postojanje povrede određenog prava pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ne može biti ograničeno potraživanjem troškova postupka od strane države, koja treba da obezbijedi i štiti ljudska prava, da je to ograničenje u suprotnosti je sa odredbama Ustava i potvrđenim i objavljenim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima: Međunarodnim paktom Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Protokolom 12 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, preporuka Savjeta Evrope o mjerama koje olakšavaju pristup sudu, kao i da je Evropski sud za ljudska prava, u jednoj od svojih presuda, stao na stanovište da je pravo na sud prekršeno ako se troškovi pojave kao stvarna prepreka za ostvarivanje toga prava (Vijesti, Dan, CDM,). Kolega Neven Gošović je istakao i da su propisivanjem da državi i njenim organima, kao učesnicima u sudskim postupcima, pripada pravo na troškove prema Advokatskoj tarifi povrijeđena načela jednakosti i zabrane diskriminacije, na način da su stranke u sudskom postupku, iako se nalaze u identičnoj situaciji, dovedene u različit položaj. „Državi kao učesniku u postupku data su veća prava i osiguran povlašćen položaj u odnosu na ostale učesnike u postupku. Razlika u zakonskom tretmanu učesnika u postupku ogleda se u tome što država i njeni organi imaju pravo na advokatske troškove, a fizička i pravna lica, koja ne zastupa advokat, kao učesnici u postupku nemaju to isto pravo, u istoj situaciji. On je naglasio i da se povreda člana 21 stav 2 Ustava ogleda u grubom zadiranju u nezavisnost i samostalnost advokatske profesije, jer Djelatnost koju obavlja zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, njegovi zamjenici i službenici te institucije, nije advokatska djelatnost, niti su ta lica advokati. Samim tim, Advokatska tarifa ne može se ni na koji način koristiti kao mjerilo za određivanje nagrade i naknade troškova za rad zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, zaključio je Gošović. Po našem ukusu bi bilo da su dodali i da je ta norma nemoralna, kao što jeste.
Nije bitno što su Demokrate pogriješile i što nije prvi put u istoriji crnogorskog pravosudja (osim ako pod tim ne podrazumijevaju samo period od 2007.) da postoji ovakva odredba, jer je identično zakonsko rješenje bilo na snazi najmanje od 1966. ( nijesmo sigurni da li je i od ranije), do 1993. godine. Važna je njihova želja da doprinesu ostvarivanju i zaštiti ljudskih prava u jednoj tako važnoj oblasti kakva je pravo na pristup sudu.
Demokrate su u pravu kad tvrde da mogući visoki troškovi postupka obeshrabruju ljude da traže zaštitu pred sudom. Stvarno nije normalno da neko pred sudom izgubi spor zbog, na primjer, toplog obroka a da zbog toga izgubi kuću ili stan. I nije normalno da troškovi spora u nekim banalnim predmetima iznose po nekoliko desetina ili stotina hiljada eura. Nije normalno ni da jedan podnesak, ili jedan ugovor, za koje nije potrebno, na primjer, ni pola sata do sat vremena, koštaju hiljadu, pet ili deset hiljada eura, nije normalno da jedno advokatovo dobar dan i dovidjenja, košta hiljadu, pet ili deset hiljada. Dje to ima?
Zato, iako pozdravljamo inicijativu, nijesmo sigurni ni da je opravdana ni da će ona riješiti neki važan problem, čak i ako bude prihvaćena. Kao što rekosmo, identična norma postojala je decenijama i primjenjivala se u čitavoj bivšoj Jugoslaviji i nije predstavljala ljudima nikakav problem. Prosto, tada je visina troškova nekako bila izbalansirana izmedju advokatskih tarifa i plata, odnosno ekonomskih mogućnosti stanovništva. A, osim što će se na odluku Ustavnog suda čekati tri, četiri godine, pitanje je i što bi se postiglo ako norma bude ukinuta. Jedini rezultat bi bio da bi ljudi, prije svega zaposleni, mogli da tuže državu bez straha od visokih troškova. Ali zar i bez toga ne postoji problem. Zar mogući visoki troškovi postupka ne predstavljaju ograničenje prava na pristup sudu u raznim drugim sporovima? Pa nije samo država tužena, iako je ona omiljeni protivnik pred sudom. Ima i drugih zaposlenih a ne samo medju državnim službenicima, koji bi tražili topli obrok ali se plaše troškova. Ima i drugih koji bi tužili da se ne boje plaćanja visoke cijene.
Da se razumijemo: parnični troškovi moraju da se plate ali oni moraju biti realni, to je suština. Zato smatramo da je ova inicijativa, i pored najbolje namjere, samo dodirnula suštinu problema.
Auditorium je već pisao o tome, više puta. Problem astronomskih advokatskih troškova u predmetima sa neznatnim, bizarnim vrijednostima spora, država je primjetila tek kad joj je budžet bukvalno opelješen, kad je postao toliki da se nešto konačno moralo preduzeti. Ali način na koji država pokušava da riješi taj problem pokazao je da naša vlast ne razumije suštinu. Umjesto da stvari urede tako da troškovi postupka budu realni, ko god bile stranke i koliko god ih bilo, država se uključuje u to prljavo tržište pa i sama hoće da uzme pare.
Jasno je da će pojedini debelo platiti svoju vjeru u pravdu ali država će i dalje ostati omiljeni protivnik u parnici. Procenat njene uspješnosti u sporovima pred sudom je tako mali da ova norma neće obeshrabriti mnogo ljudi niti joj donijeti mnogo novca. A proći će dosta vremena dok država shvati da ovim izmjenama nije postigla ništa i da joj je budžet i dalje omiljena meta, tako da je norma koju Demokrate osporavaju štetna prije svega za državu.
AUDITORIUM

2 komentara za “Iz Crne Gore: Demokrate pokrenule postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o parničnom postupku: VISOKI TROŠKOVI POSTUPKA OBESHRABRUJU GRADJANE DA TRAŽE PRAVNU ZAŠTITU”

  1. Kada sam pročitao naslov teme I predlagača ocene ustavnosti, pomislio sam da je to opet neko političko poentiranje. Međutim, nije. Tema je vrlo intrigantna I zanimljiva.

    1.
    Apsolutno se slažem da je zamena teza izjednačavanje ekonomskog karaktera zastupnika – države I samostalne delatnosti. To nisu isti subjekti I njhov način radi nije isti. Pravobranilac se nalazi u lancu SUBROGACIJE NADLEŽNOSTI, advokat nije u subrogaciji nadležnosti. Advokatu je VREME okončanja postupka bitan elemenat strategije zastupanja, pravobranilac ne mora biti, jer što vise predmeta ima – imaće veću platu.

    2.
    Sam termin “obeshrabrivanje” je previse blag u ovom kontekstu. Ja bih ga nazvao “ZASTRAŠIVANJE”, možda je to bolja reč, jer prva ipresija kod stranke prilikom predočavanja troškova države je – STRAH -“šta ako iz nekog razloga izgubim spor”.

    3.
    Pravilna je ocena kolege da su sudske takse ključni problem. Međutim taj problem je rešiv uz pomoć instituta SIROMAŠKOG PRAVA. Taj institut postoji, ali je prepušten improvizovanom postupku dokazivanja, neprecizno je uređen procesnim pravilima I podložan marginalizovanju.
    Potrebno je dakle postaviti alternativnu inicijativu – dopunama procesnih pravila kojima bi preciznije I sa savremenim kriterijumima, bilo utvrđeno siromaško pravo građana (osobađanja od sudskih taksi I troškova JP), kroz sledeće standarde: lična insolventnost (obrazložiti to ratama kredita, malom platom, troškovima školovanja, izdržavanja…), privremena lična insolventnost (prepustiti suprotnoj strani da dokaže drugačije), I tak na kraju obrazložiti siromaško pravo.

    ___________

    Mi smo siromašno društvo podeljeno na ekonomske kaste I mali broj kontinuirano bogatih građana. Siromašno društvo može imati samo siromašnu državu. Država to mora da prihvati I upodobi, a ne da se svojim siromaštvom hvali u postupcima u Strazburu, ne bi li umanjila visinu štete koju mora da plati (zbog nepravičnog suđenja, nerazumno dugog trajanj I slično).

    Pozdrav kolegama u Crnoj Gori.

  2. Poštovani kolega Mugoša,

    drago mi je što ste otvorili pitanje troškova postupka i to sa aspekta ostvarivanja građanskih prava.

    Nesporno je da je jedno od osnovnih ljudskih prava pravo na slobodan pristup sudu a da su visoki sudski troškovi smetnja da se građanin slobodno obrati sudu, bilo da je u pitanju država ili drugo lice kao protivna strana.

    U vezi sa troškovima, treba istaći da u sudskom postupku stranke opterećuju dve vrste troškova: advokatski troškovi, na koje iznose ostvaruju pravo i javni pravobranioci, i sudske takse.

    Svedoci smo da sudske takse rastu bržim tempom od rasta platežne moći građana, tako da su visoke sudske takse zapravo prva smetnja građanima da se opredele za pokretanje sudskog postupka a posebno imajući u vidu i praksu da sudska taksa mora da se plati odmah po podnošenju tužbe a ne tek po okončanju postupka.

Ostavite odgovor:

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *