1. U iščekivanju raspleta advokatske izborne sage, koji rasplet se, nažalost, ne nazire, možda bi se trebalo osvrnuti na onaj trenutak kada je sve počelo. Naime, proces ozbiljnih promena u advokaturi se pokrenuo mnogo pre ovogodišnjih izbora, spontano, pod pritiskom i teretom ubrzane globalizacije i tranzicije, a čije se prave posledice tek sada osećaju.
Tokom tih neobičnih vremena, nesnađena advokatura je jednostavno (do)pustila da se prirodnim tokovima pozicionira u promenjenom društvu, uz nedovoljno aktivnog, kolektivnog, rada na sopstvenom ustrojstvu. Tadašnje propuštene prilike su adekvatno uočene tek u godinama koje su usledile a advokatura sada jasno uviđa da je došlo vreme za naplatu.
Duboko zabrinuta zbog te činjenice kao i zbog nepredvidive budućnosti, u pokušaju da, ovog puta, kanališe buduće događaje i zaštiti sopstveni interes, advokatura je konačno otvorila rasprave i o pitanjima koja su predugo bila ignorisana.
Jedno od njih je pitanje u vezi sa kvalifikacijama i osobinama ličnosti advokata koji bi trebalo da budu nosioci funkcija i članovi organa u advokatskim komorama.
U mnoštvu problema to deluje sekundarno i odocnelo, međutim, činjenica je da se kampanja ne stišava ni nakon sprovedenih (duplih) izbora a da se, na predmetnu temu, advokati u mišljenjima međusobno sve više udaljavaju, koristeći kvalifikacije ličnosti kao osnovnu argumentaciju u postizbornom vansudskom sporu.
Očigledno avangardna, srpska i beogradska advokatura tek nakon okončanih izbora (za razliku od uobičajenog toka stvari), svakodnevno inicira žustre debate, u kojima učestvuje i izabrano rukovodstvo, u vezi sa dilemama koje se odnose na to da li, i u kojoj meri, advokati rukovodioci smeju ili treba:
-da se stranački ili vanstranački politički angažuju,
-da budu opunomoćeni na društveno-politički atraktivnim predmetima,
-da budu voluntaristički nastrojeni u odnosu na unutarkomorske pozicije,
-da imaju komorsko političko-birokratsko iskustvo,
-da poseduju određene godine staža a koje godine staža bi trebalo da se poklapaju sa određenim godinama života,
i ako je nešto od toga slučaj, da li ta činjenica ili taj njihov angažman, advokaturu stavlja u nepovoljniji ili povoljniji položaj.
U pokušaju da se pronađe konkretan, pojednostavljen, odgovor i da se, primerice, adekvatno dejstvuje u skladu sa tim, uviđa se da je, u savremenom društvu i modernoj advokaturi, funkcionerska muka zaista pregolema, jer – advokatskom narodu nikada ugoditi.
Naime, ako bi se iz svih sučeljavanja suprotnih mišljenja izvukao zbirni zaključak, moglo bi se konstatovati da advokatura smatra da advokat nosilac funkcija ili član organa istovremeno treba da bude: diplomatsko-političko-administrativni maher ali bez dana prethodnog političkog ili komorskog iskustva; pravno-teoretsko-procesni velikan ali bez ijednog kontroverznog predmeta u arhiv fioci; idealista i altruista ali sa profesionalnim komorskim angažmanom i, podrazumevano, doajen advokature sa zavidnim stažom ali mlađim godinama.
S obzirom da je jasno da je nemoguće imati rukovodstvo koje, u skladu sa gornjim postavkama, ispunjava sve uslove te da, kao takvo, imponuje celokupnoj advokaturi, jasno je i da advokatura mora da preduzme konkretne mere i zauzme približno jedinstveni stav u vezi sa otvorenim pitanjima, kako bi razrešila gordijev čvor.
Da bi to mogla da uradi, advokatura, pre svega, mora da se suoči sa činjenicom da su beogradski izbori sprovedeni, da je kampanja završena i da su svaki daljni zahtevi postavljeni pred već izabrana rukovodstva, a bez prethodnog pravnog tj. zakonskog i statutarnog uređenja izbornih posledica – kontraproduktivni i neizvodljivi.
Advokatura bi trebalo da prihvati sopstvene duplo izabrane organe, radi očuvanja svoje snage i društvenog položaja i uticaja, i da im omogući da postave standarde za budućnost, a koje standarde bi advokatura diktirala. Istovremeno, sadašnji duplo izabrani nosioci funkcija i članovi organa bi, ne rasipajući vreme i energiju na očuvanje pozicija, tek tada imali prilike da pokažu da li, kolektivno i individualno, ispunjavaju kriterijume koje članstvo očekuje.
2. Stoga, predlažem da se, nakon vanredne Skupštine AKB, na kojoj bi se utvrdio prošireni sastav organa AKB i kolektivno predsedništvo, pokrene proces usvajanja novog Statuta AKB, na osnovu koga bi bili zakazani i održani naredni izbori, i kojim bi se, nakon opširne javne rasprave, definisali precizniji kriterijumi u odnosu na politički, društveni i komorski angažman budućeg rukovodstva.
Naime, uporednopravno posmatrano su određene teme koje su u srpskoj i beogradskoj advokaturi tek sada došle na red a koje se često tretiraju i kao kontroverzne, odavno razrađene i prevaziđene. Tako je, primera radi, politička aktivnost advokatskog rukovodioca prihvatljiva (ponegde i poželjna) ali istovremeno jasno i precizno ograničena, koja se ograničenja, između ostalog, mogu ogledati i u izričitoj zabrani svakom advokatu ( ne samo rukovodiocu) da se kandiduje na državne funkcije ispred stranke koju je, kao advokat, aktivno podržavao ili joj pripadao. Takođe, vrlo je pažljivo regulisano učešće u predmetima koji su politički interesantni, koji izazivaju uznemirenje javnosti, koji mogu biti okončani odlukama koje su u koliziji sa interesima advokature ili koji zahtevaju saradnju sa licima ili organizacijama koje zastupaju interese suprotne interesima advokature.
S obzirom da je, na osnovu Zakona o advokaturi moguće Statutom i bliže utvrditi nespojive poslove i eventualno uvesti druge poslove koji su nespojivi sa nezavisnošću advokature, moguće je i ograničiti poslaničke, odborničke i komorske mandate, u meri u kojoj se smatra da je neophodna za domaće društvo.
Sa druge strane, moguće je i da advokatura, za budućnost, zauzme potpuno drugi pravac, zapravo smanjivanjem zabrana i ograničenja advokata i članova organa u odnosu na bilo koju aktivnost van advokature, povećanjem prava i proširenjem svih dozvoljenih delatnosti i angažmana svakog advokata, pa i rukovodioca, posebno imajući u vidu Ustavna načela koja se odnose na ljudska prava i slobode.
Međutim, sve te eventualne odluke ne mogu biti donete od strane bilo kog od duplo izabranih organa, sa eventualno spornim legitimitetom i u svojevrsnom vanrednom stanju, već isključivo od strane članstva, putem statutarnog, unutarinstitucionalnog, delovanja.
Advokatura ima istorijsku obavezu da, učeći na sopstvenim greškama iz prošlosti, sada blagovremeno i odgovarajuće reaguje na saniranju a zatim i eliminisanju posledica koje je sama proizvela.
U međuvremenu, svi advokati treba da svojim profesionalnim, društvenim i ličnim ugledom doprinesu stvaranju – umesto razaranju, sporazumevanju – umesto parničenju, okupljanju – umesto razjedinjavanju.
Na taj način će se, od svih dostojnih, časnih, poštenih i razumnih, bilo da su među sada izabranima ili ne, za buduće izbore jasno izdvojiti i unapred pokazati i dokazati oni najbolji od nas.
Advokat Nevena First, Beograd
* Tekstovi Rekapitulacija I i Rekapitulacija II su objavljeni na sajtu Bolja advokatura, 23.jula 2017. i 24.jula 2017.
Postovana koleginice Nevena, slazem se u celosti sa Vasim stavovima. Licno smatram da su treci tj. jedinstvani izbori jedini pravi put za resenje ovog dualizma. Skupstina oko izmene statuta je svakako nuzna, ali pitanje je da li je moguca u ovoj nasoj “situaciji”. U svakom slucaju, ono sto i Vi i ja potenciramo je uvek i iskljucivo civilizovana rasprava, bez uvreda i niskih udaraca kakve smo imali prilike da gledamo (posebno na viber grupama i od srecom male grupe pojedinaca).
Advokatura kasni za zivotom i svim savremenim tehnologijama i moramo se osvestiti, dovesti u red i ozbiljno poceti da se borimo za nas interes. Dovoljno je da iskopiramo resenja za koja su se nase kolege izborile u npr. Nemackoj, Svajcarskoj, Kanadi itd.
MI to mozemo i jedina prepreka tome smo MI sami! Zato MI moramo da se menjamo i postanemo bolji za sebe.
Srdacan pozdrav svim koleginicama i kolegama,
Zeljko Simic, advokat
Ah, kolektivno predsedništvo… Vi ste, na sreću, suviše mladi da bi se sećali zemlje kojom je vladao mutavi oktokefal.
Na stranu što, po prirodi stvari, jedno od ta dva “rukovodstva” ne može biti legalno. Ipak smo mi neki pravnici.